Trilj zanimljivosti/povijest  

U povijesnim izvorima ovoga doba Trilj se spominje, kao i obližnja utvrda Čačvina, najčešće zbog položaja na prometnici kojom se iz Bosne putovalo prema Klisu i Splitu. Ovom prometnicom osim trgovaca stizale su i vojske, primjerice 1387. vojska bosanskog kralja Tvrtka I. koji je svoja zauzeća (do Zrmanje) potvrdio i uzimanjem titule „ kralja Hrvatske i Dalmacije“. Nakon njegove smrti (1391.) odlučujući utjecaj na dramatična zbivanja u Hrvatskoj i Bosni imati će bosanski vojvoda i kasniji Splitski herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić, zet Ivaniša Nelipića. Nelipićeva smrt 1345. označila je početak borbe za prevlast u Cetinskom kneštvu. Kao cetinski knezovi izmjenjuju se Anž Frankopan (1435.-1436.), Talovci (1435.-1436.), Ulrik II. Celjski (1456.) i posljednji cetinski knez Pavao Špirančić (1459.-1463.). U njegovo doba prema Čačvini, Trilju i Cetini, radi njihova strateškog položaja na putu prema moru, nadiru i Turci, bosanski kralj Stjepan Tomaš te herceg Stjepan Vukčić Kosača.

Godine 1456. u Budimu, hrvatsko-ugarski kralj Ladislav V. Postum darovao je Petru Dražojeviću i njegovim nasljednicima posjed Brodarić, tj. Triljski Brod u Cetini. U kasnijim borbama s Turcima, isticao se pak Žarko Dražojević, poljički knez, gospodar utvrde Nutjak podno Trilja, koja je uz Čačvinu branila Cetinu, posebice nakon turskog zauzeća Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.). Hrvatski junak, knez Žarko Dražojević poginuo je 1508. u sukobu s višestruko brojnijim Turcima noseći hranu posadi Sinjske tvrđave.

Čačvina, Trilj i Sinj pali su u turske ruke 1513. godine. Trilj je u doba turske uprave bio dio nahije "Sinj i Cetina", koja je pripadala Bosanskom, a nakon pada Klisa (1537.) novoosnovanom Kliškom sandžaku. Zemlja razdijeljena turskim feudalcima bila je nadzirana brojnim kulama, koje pak postaju sve češći cilj napada junaka narodnih pjesama, ali i Mlečana koji se nastoje proširiti u unutrašnjost Dalmacije.

Godine 1686. oslobođen je Sinj, ali su Trilj i Čačvina ostali (mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima, 26. siječnja 1699.) pod vlašću Turaka sve do znamenite pobjede nad Turcima pod Sinjem 1715., nakon koje je (1718.) utvrđena granica mletačkih posjeda u Dalmaciji i Turaka podno vrhova Dinare i Kamešnice. U doba mletačke uprave (1715.-1797.) uveden je krajiški upravno-teritorijalni ustroj. Opustošeni krajevi naseljeni su hrvatskim pučanstvom iz Bosne, Hercegovine i iz Poljica, pa tu valja tražiti i ishodište naziva brojnih rodova Triljskoga kraja. Stanovništvo je organizirano u 2 serdarije, a naselja triljskog kraja uglavnom su pripadala serdariji Grabovac. Prostor do Cetine bio je pod upravom serdara Vučkovića. Serdarije su se dijelile na banderije na čelu s harambašama ili kapetanima sela. Područje Trilja, nedovoljno naseljenog u prvoj polovici XVIII. stoljeća, s crkvom sv. Mihovila, bilo je u sastavu banderije Odrljin iz sela Košuta. Uz nju se spominje i banderija Šipić. Oko godine 1725. osnovana je Bratovština sv. Mihovila u Trilju. Živjelo se uglavnom od poljodjelstva i stočarstva, a manje od sitnog obrta i trgovine.

Seljaci Triljskog kraja postati će vlasnici svoje zemlje tek u doba francuske uprave (1805.-1814.) kada je ukinut Grimanijev zakon o državnom vlasništvu nad zemljom. U ovo doba Trilj postaje dijelom sustava kvalitetnih cesta koje se od njega granaju starim rimskim trasama: jedan krak prema Aržanu, a drugi preko Ugljana i Novih Sela prema Vrgorcu i Metkoviću. Ceste su najvećim dijelom izgrađene od 1806. do 1809., a pojedine dionice gradilo je i lokalno pučanstvo.

Padom Napoleona, a sukladno odlukoma Bečkog kongresa 1814. započinje dugotrajna (druga) austrijska uprava u Dalmaciji (1814.-1918.). U to doba oživljavanju prometa i trgovine pridonijelo je i podizanje triljskog mosta 1851. godine. Međutim, odvojenost od Banske Hrvatske i nametanje talijanskog jezika kao službenog navesti će i puk Cetinske krajine da 60-tih godina XIX. stoljeća, probuđene nacionalne svijesti, kroz hrvatski narodni preporod postane integralnim čimbenikom moderne hrvatske nacije. Tomu su živo pridonijeli i triljski narodnjaci, pobjedonosno (1869.) ističući hrvatski jezik i hrvatske simbole kao neotuđivu sastavnicu svoga narodnog bića. Godine 1881. utemeljena je javna muška osnovna škola u Trilju. Prvi učitelj i upravitelj je bio Marin Britvić.

Prvi svjetski rat (1914.-1918.) donosi i u Triljski kraj žrtve, glad i neimaštinu. Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije (1918.) i gubitka hrvatske državnosti u velikosrpskoj prvoj Jugoslaviji (1918.-1941.), u pokušaju rješavanja hrvatskog pitanja prednjačio je Stjepan Radić koji u siječnju 1927. dolazi i u grad Trilj. Radić je 1928. postao žrtva velikosrpskih hitaca u državnom parlamentu, a pučanstvo Triljskog kraja na izborima 1935. i 1938. podržalo je listu Udružene oporbe na čelu s Vlatkom Mačekom, političkim nasljednikom Stjepana Radića i vođom HSS-a. U Triljskom kraju, kao i u čitavoj Hrvatskoj, prelamali su se i pokušaji rješavanja hrvatskog pitanja od strane ustaškog te komunističkog pokreta, koji su nažalost doveli i do razdvajanja hrvatskog naroda. Njihove smjernice su se oživotvorile u Drugom svjetskom ratu (u Hrvatskoj 1941.-1945.). Djelatnost ustaškog pokreta (na strani Trojnog pakta) dovela je do stvaranja Nezavisne Države Hrvatske (10. travnja 1941.) u kojoj je Trilj bio u sastavu Velike župe Cetina sa središtem u Omišu, a partizanski pokret (na strani antifašističke koalicije) rezultirao je uspostavom Federalne Države Hrvatske (8. i 9. svibnja 1944.) u sklopu komunističke Jugoslavije. Ratne strahote, brojne ljudske žrtve i materijalni gubitci u ratu i neposredno nakon njega nisu zaobišli ni Trilj.

U desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Triljani žive od tradicionalnih gospodarskih djelatnosti, a primjer lokalnih smjernica ka industrijalizaciji postaje triljska tvornica za preradu plastičnih masa "Cetinka", sagrađena 1962.godine. Trilj je zadržao svoj prometni značaj. Novi most preko rijeke Cetine pušten je u promet 1. siječnja 1948. godine. Godine 1963. zabilježena je pokusna sadnja duhana Poljoprivredne zadruge u Trilju. Velik broj stanovnika Triljskog kraja izvor egzistencije traži i u tzv. "privremenom radu" u inozemstvu.

Kriza komunističkog sustava osamdesetih godina XX. stoljeća i jačanje velikosrpske politike doveli su 1991. do raspada komunističke Jugoslavije. Hrvatski narod se izborio za odlučivanje o vlastitoj sudbini, stvorivši suverenu i samostalnu Republiku Hrvatsku. Ona se odhrvala zločinačkoj velikosrpskoj agresiji u Domovinskom ratu (1991.-1995.), čemu su značajan doprinos dali i triljski branitelji. Nakon ranijih brojnih teritorijalnih preustroja Trilj u Republici Hrvatskoj 1998. napokon zasluženo dobija status grada.

Od antičkog Pons Tilurija do suvremenog Trilja stoljeća su iznjedrila bogatu spomeničku i kulturnu baštinu koju njeguju triljska kulturna društva, a od 2006. i Muzej triljskog kraja. U sprezi sa zahtjevima modernog vremena, predstavljajući baštinu i nepresušne prirodne potencijale, Triljani su prihvatili turističke i svekolike druge izazove budućnosti, uvijek se uzdajući u blagoslov svog zaštitnika Sv. Mihovila Arkanđela.

Za vrijeme Mihovilskih dana grad procvjeta i postaje središte susreta, trgovine, i zabave.
Na tradicionalnom robno-stočnom sajmu može se vidjeti i nabaviti gotovo sve : od raznovrsnih rukotvorina do domaćih životinja . Održava se i zanimljiv kulturno-zabavni program , a okrijepiti se može gotovo na svakom koraku.

Središnji događaj je 29. rujna, kada Trilj slavi Dan grada i blagdan svog zaštitnika – svetog Mihovila arkanđela. Ulicom grada održava se tradicionalna procesija, a svečanost Mihovilskih dana u punom je zamahu.

Proizvodno - poslovna zona Čaporice nadomak Trilja, osim površinom od 26,65 hektara, ima nekoliko komparativnih prednosti u odnosu na ostale slične projekte: uz samu Zonu proteže se državna cesta D60 (od Trilja prema Imotskom), a 4,5 kilometra potpuno novom brzom cestom je udaljen (ili je bolje reći blizu) čvor Bisko s A-1, autoputem prema Splitu i Zagrebu, uskoro i prema Pločama.