Pula zanimljivosti/povijest  

Povijest

Grad Pula ima više od 3000 godina a nastao je na brežuljku Kaštel gdje je nastalo prvo gradinsko naselje, utvrda Histra. Osim kružnog oblika dvije glavne gradske ulice, od prapovijesne gradine, ništa nije ostalo. Prava gradska povijest započinje s Rimljanima. Službeno je ime grada bilo Colonia Pietas Iulia Pola, a imao je sve funkcije i građevine tipične za naseobinu rimskih doseljenika.

U doba seoba naroda u pulsku su se širu okolicu od VII. stoljeća stali naseljavati Slaveni i Hrvati. Poslije 1331. godine Pula više nije mogla uteći kandžama lava Sv. Marka. Mlečani u Puli nisu pokazivali zanimanje za gospodarski razvoj grada, jer im je najvažnija bila luka kao tranzitna točka na putu od Venecije duž istočne obale Jadrana prema Levantu. Česte epidemije kuge od XIV. stoljeća, kao i endemična malarija i druge bolesti, drastično su smanjile broj stanovnika tako da je u Puli na kraju XVII. stoljeća živjelo samo oko 600 ljudi. Međutim, od razdoblja humanizma i renesanse u europskoj su kulturnoj javnosti sve poznatiji postajali pulski antički spomenici: Arena, slavoluk Sergijevaca, Augustov hram (na slici), tako da su mnogi umjetnici i graditelji XVI., XVII. i XVIII. stoljeća boravili u Puli crtajući i opisujući rimske građevine koje su bile uzorom arhitekture od renesanse do klasicizma.

Propašću Venecije Istra i Pula došle su pod austrijsku krunu. Od 1815. godine do kraja Prvog svjetskog rata Pula je bila dio austrijskog Primorja (Küstenland). Kad je 1856. godine otvoren Arsenal, tj. glavna baza austrijske ratne mornarice, započeo je suvremeni razvoj grada i cijele južne Istre. Nakon što je 1876. godine povezana željezničkom prugom sa linijom Beč - Trst Pula i obližnji Brijuni osjetili su početke turizma, a svi su članovi carske obitelji, na čelu s Franjom Josipom, bili pulski gosti.

Dvadeseto je stoljeće u Puli bilo stoljeće višestrukih promjena vlasti, s odlascima i dolascima dijelova stanovništva, pojedinih društvenih i narodnosnih skupina, poglavito poslije Prvog i poslije Drugog svjetskog rata. Jako oštećena u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, Pula je u drugoj polovici XX. stoljeća ponovo procvjetala i razvila se u najveći istarski grad, značajan zbog dvije glavne gospodarske djelatnosti: industrije, na čelu s brodogradnjom, i turizma.

Oko tri tisuće godina prije

Prije oko tri tisuće godina na brežuljku gdje je danas Kaštel nastaje prvo gradinsko naselje, utvrda Histra. Osim kružnog oblika dvije glavne gradske ulice, od prapovijesne gradine, ništa nije ostalo. Prava gradska povijest započinje s Rimljanima. Službeno je ime grada bilo Colonia Pietas Iulia Pola, a imao je sve funkcije i građevine tipične za naseobinu rimskih doseljenika.

U doba seoba naroda u pulsku su se širu okolicu od VII. stoljeća stali naseljavati Slaveni i Hrvati. Poslije 1331. godine Pula više nije mogla uteći kandžama lava Sv. Marka. Mlečani u Puli nisu pokazivali zanimanje za gospodarski razvoj grada, jer im je najvažnija bila luka kao tranzitna točka na putu od Venecije duž istočne obale Jadrana prema Levantu. Česte epidemije kuge od XIV. stoljeća, kao i endemična malarija i druge bolesti, drastično su smanjile broj stanovnika tako da je u Puli na kraju XVII. stoljeća živjelo samo oko 600 ljudi. Međutim, od razdoblja humanizma i renesanse u europskoj su kulturnoj javnosti sve poznatiji postajali pulski antički spomenici: Arena, slavoluk Sergijevaca, Augustov hram (na slici), tako da su mnogi umjetnici i graditelji XVI., XVII. i XVIII. stoljeća boravili u Puli crtajući i opisujući rimske građevine koje su bile uzorom arhitekture od renesanse do klasicizma.

Propašću Venecije Istra i Pula došle su pod austrijsku krunu. Od 1815. godine do kraja Prvog svjetskog rata Pula je bila dio austrijskog Primorja (Küstenland). Kad je 1856. godine otvoren Arsenal, tj. glavna baza austrijske ratne mornarice, započeo je suvremeni razvoj grada i cijele južne Istre. Nakon što je 1876. godine povezana željezničkom prugom sa linijom Beč - Trst Pula i obližnji Brijuni osjetili su početke turizma, a svi su članovi carske obitelji, na čelu s Franjom Josipom, bili pulski gosti.

Dvadeseto je stoljeće u Puli bilo stoljeće višestrukih promjena vlasti, s odlascima i dolascima dijelova stanovništva, pojedinih društvenih i narodnosnih skupina, poglavito poslije Prvog i poslije Drugog svjetskog rata. Jako oštećena u bombardiranju tijekom Drugog svjetskog rata, Pula je u drugoj polovici XX. stoljeća ponovo procvjetala i razvila se u najveći istarski grad, značajan zbog dvije glavne gospodarske djelatnosti: industrije, na čelu s brodogradnjom, i turizma.

Zanimljivosti

Amfiteatar

Pulski Amfiteatar, najveći i dobro očuvan spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, sagrađen je sredinom I. st. pr. Kr.

U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim, a mogao je primiti do 25.000 gledatelja.

Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja.

Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.

Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.

Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije

Galerija slika Pulska katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije u semantičkoj slici grada prezentira identitet jadranskog biskupskog središta.

Prva faza katedrale podignuta je uz gradske morske bedeme, na temeljima antičke građevine, već u IV. st., istovremeno s crkvom Sv. Tome, a transformirana je u crkvenu trobrodnu baziliku u drugoj polovici V. st. s karakterističnim arhitektonskim rješenjem za sjevernojadransko područje: upisana apsida i ravno začelje crkve.

Istovremeno se pred bazilikom podiže krstionica križnog tlocrta osobite izvedbe i biskupski dvor, srušeni polovicom XIX. st. nakon premještanja sjedišta biskupije u Poreč 1828. godine.

Nakon niza srednjevjekovnih transformacija, početkom XVIII. st., u vrijeme biskupa Bottarija, započinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine.

Hramovi i Bazilika na Forumu

Galerija slika Augustov hram, ostaci "Dijanina" hrama, Kapitolija i Bazilike, integrirani u srednjovjekovnu Komunalnu palaču, najznačajniji je arhitektonski sklop povijesne jezgre Pule, jedini sačuvan u Hrvatskoj i vrlo rijedak u Europi.

Središte rimskih gradova činili su forumi na kojima su dominirali hramovi i bazilike, a bili su najvažniji gradski društveni prostor, mjesto okupljanja građana. Pulski je Forum bio podijeljen na niži plebejski dio i na viši patricijski - podignuti plato oko hramova.

U doba rimske republike na Forumu su dominirali Kapitolinski hram, vjerojatno posvećen bogu Herkulu zaštitniku Pule, i Bazilika koja integrira funkcije sudstva, administrativnih djelatnosti i trgovine. U doba cara Augusta uz Kapitolij i Baziliku podižu se hramovi blizanci, istočno tzv. "Dijanin hram", a zapadno Augustov hram, građen između 4. i 14. g.

Uz Forum, kraj uspona (clivus) koji vodi prema utvrdi (castrum), nalazila se riznica (E-aerarium). Posebno značenje i vrijednost ovome prostoru daje više od dva milenija neprekinutog odvijanja najvažniji funkcija na jednom mjestu.

Komunalna palača na Forumu

Kontinuitet gradskog života na Forumu u razdoblju nakon pada rimske države potvrđuje sudbina Dijanina hrama, koji je vrlo rano poslužio za smještaj municipalnih institucija već od IX.st.

Komunalna palača, koja u sebi sadrži cijelu povijest Pule sagledivu u arhitektonskoj stratigrafiji od antike, romanike, gotike, renesanse i baroka do danas, kontinuirano je municipalno sjedište što ukazuje na posebno značenje i utjecaj antike na pulsku baštinu.

Reprezentativna gotička Komunalna palača nastaje krajem XIII.st., u doba prosperiteta grada i njegove samostalnosti, a odraz je mogućnosti i ambicija bogatih pulskih obitelji. Nastala je preoblikovanjem postojećih građevina koje su na toj lokaciji i ranije služile sličnoj namjeni, a dovršena je 1296. kada je na njeno pročelje uklesana sljedeća poruka:

"Počinjao je dan dvjestašezdesetoga petoljeća od Marijina poroda i bio podestat Bartolomeus, nasljednik prastarog padovanskog prezimena de'Vitrei, kada je izgrađeno ovo časno sjedište dvaju vijeća i suda. Budu li ove dvije službe podržane od mudrog podestata neće se dogoditi da mir napusti narod. Neka, dakle, sloga grije jednodušne građane da ne bi bolesna utroba pokvarila zdravu pamet"

Sveta Marija Formosa

Ranokršćanska bazilika Sv. Marije Formose dio je sklopa Benediktinske opatije, podignuta u drugoj polovici VI.st. zahvaljujući ravenatskom nadbiskupu Maksimijanu, porijeklom iz Istre.

Trobrodna bazilika imala je dvije bočne kapele uz svetište, od kojih je južna sačuvana do danas, a sjeverna je dobrim dijelom ugrađena u susjedne stambene zgrade.

Sjeverni zid bazilike danas je vidljiv kao ogradni zid susjednog vrta, na čijem je mjestu vjerojatno bila Benediktinska opatija.

Nakon niza nedaća i teških oštećenja u ratu Pule s Venecijom 1243., bazilika je krajem XVI. st. u ruševnom stanju. Iz opisa P. Kandlera doznajemo da su 1847., osim danas sačuvane kapele, bili još vidljivi dijelovi apside i perimetralnih zidova.

Rimske zidine i rimska vrata

Gradske zidine na ovom potezu, najstariji su dio rimskih obrambenih zidina koje su se tijekom vremena rušile i obnavljale uz razne preinake.

Herkulova su vrata najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom I.st.pr.Kr. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Natpis na vratima vjerojatno datira osnutak rimske kolonije Pole oko 45.g.pr.Kr.

Dvojna vrata po stilskim karakteristikama mogu se datirati u kraj I. ili početak II. st.

Rimski Teatar

Izgrađen vjerojatno u I.st. na istočnoj padini pulskog brežuljka podno starog Castruma. Zauzimao je znatno veći prostor od onog danas vidljivog, jer nisu do kraja završena arheološka istraživanja.

Logično je smješten na istoku padine koja ima dobre uvjete za održavanje predstava. Korištenje padine brežuljka za gledalište nije bila karakteristika rimskih već grčkih teatara.

Prostor teatra dijelio se na arhitektonsku scenu i proscenij na kojem su igrali glumci, orkestru i gledalište koje je moglo primiti do 5000 gledatelja.

Mletačka utvrda

Izgrađena je na najznačajnijem strateškom mjestu pulskoga zaljeva, na brežuljku na kojem su prethodno Histri locirali svoju gradinu, Rimljani castrum, a feudalna gospoda srednjevjekovni kaštel.

Utvrdu je projektirao i vodio izgradnju za mletačku republiku, francuski vojni inženjer Antoine De Ville između 1631. i 1633. godine.

Bila je dio obrambenog sustava Pule u XVII.st., koji je još uključivao tvrđavu na otoku Sv. Andrije te dva obrambena pojasa (nasipa): prvi približno po trasi današnje ulice Castropola, a drugi po perimetru antičkih i srednjovjekovnih zidina koje su bile rekonstruirane i nasipane radi prilagođavanja tadašnjoj ratnoj taktici obrane i moći naoružanja.

Obrambeni sustav grada u XIX.st. do 1918.

Zbog zaštite središnje ratne luke Austrougarske mornarice razvija se kroz stotinu godina, već od prve polovice XIX.st., jedinstveni sustav obrane koji se u nekoliko prostornih faza prostirao na sjeveru do Barbarige i uvale Sv. Jakova, na zapadu je obuhvaćao otoke Brioni, na jugu se protezao do Premanturske punte, a na istoku do Šišana, Valture i Kavrana.

Tako je Pula sa svojim zaljevom, pretvorenim početkom XX.st. u prostranu luku, s izgrađenim snažnim sustavom modernih fortifikacija, tijekom I. svjetskog rata postala utvrđeni grad, jedan od najbolje branjenih gradova Europe.

Samostan i crkva Sv. Franje

Franjevci dolaze u Pulu neposredno nakon što je Sv. Franjo utemeljio franjevački red, usmenim pristankom pape Inocenta III. 1210.godine.

Samostan i crkva su smješteni na zapadnoj padini pulskog brežuljka, na pola puta između Foruma i srednjovjekovne utvrde na vrhu, na mjestu gdje je prije toga bio ranokršćanski kompleks Sv. Ivana Krstitelja.

Franjevački gotički sklop samostana i crkve dovršen je već krajem sedamdesetih godina XIII.st., građen od majstora graditelja fra Jakova Puljanina, koncipiran u skladu s pravilima propovjedničkog reda donesenih u Narboni 1260.godine.