Imotski zanimljivosti/povijest  

GRAD IMOTSKI smješten je u dubokom zaleđu dalmatinske zagore. Od mora je udaljen 50 km, od Splita 100 km. Ima obilježja primorskog gradića i po pogledu kamene arhitekture i klime. Sam grad smjestio se na impozantnoj uzvisini zvanoj Podi, nadmorske visine 440 metara. Zahvaljujući tome dominira nad Imotskim poljem i zaseocima.

Gradom dominira tvrđava zvana Topana koja se smjestila uz obronke Modrog jezera. Tvrđava je nastala u 10. stoljeću. Zbog svog dominantnog položaja nad većim dijelom Krajine, kroz povijest je imala važno strateško značenje. Turci su njome vladali preko 200 godina, sve do 1717. Današnji izgled tvrđava je zadržala iz tih vremena.

Danas je ovo omiljeno mjesto posjeta imoćana zbog blizine gradu i izuzetnog vidikovca. U ljetnim mjesecima na ovom se mjestu održavaju i razna kulturna događanja.

Modro jezero nalazi se gotovo u samom gradu te je prikladno za šetnje, a u ljetnim mjesecima je i kupalište. Ništa manje ne zaostaje ni nešto udaljenije Crveno jezero. Ova jezera, kao i mnoga druga nastala su urušavanjem podvodnih špilja, a ima ih 19, smještenih u bližoj ili daljoj okolici grada. Crveno jezero najdublje je u Europi. Dubina depresije kreće se od 396-485 metara, a dubina vode je veća od 250 metara.Uz Modro i Crveno jezero vezane su mnoge priče i legende. Crveno jezero opjevano je u pjesmi (nepoznata autora), o bogatom i okrutnom Gavanu i njegovim velebnim dvorima, čijim je urušavanjem nastalo ovo jezero. Modro jezero vezuje se uz legendu koja je opjevana u narodnoj pjesmi o Hasanaginici. Njemački pjesnik Goethe uočivši njenu vrijednost preveo je na Njemački jezik, a onda i na mnoge druge svjetske jezike. Tema ove balade odigrala se u ovim krajevima, a grob glavne junakinje Hasanaginice nalazi se prema priči u blizini Modrog jezera, na predjelu zvanom "Gaj".

Imotskom postoji bogata muzejska zbirka smještena u franjevačkom samostanu. Tamo su smješteni vrijedni izlošci iz svih razdoblja kroz koje je ovaj kraj i narod prolazio. Među posebno vrijednim su izlošci oltarne pregrade ranokršćanske bazilike iz Zmijavaca (5. st.) te veliki antipedij (goblen s euharistijskim motivom, 18. st.). Franjevci u ovim krajevima imaju dugu tradiciju. Prvi njihov samostan nalazio se na Jauku (izvor rijeke Vrljike). Na tom mjestu još uvijek se vide ostaci temelja, neposredno uz ruševine crkve Velike Gospe koja potječe iz 14. st. Cijeli ovaj predio dobili su benediktinci još u 6. st. Današnji samostan u Imotskom datira se u 1738. g. nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva.

Neposredno uz naselje nalazi se kompleks borove šume - park "Gaj". U ljetnim mjesecima pruža ugodnu svježinu.

Zanimljivost čini arhitektura stare urbane jezgre grada, koja odaje sve odlike primorskih mjesta. Kamene kuće od kojih su najstarije sačuvale pokrov od vapnenačkih ploča, strme ulice s kamenitim stepenicama, te još poneku kuću s "ćepenikom" u pročelju, svjedoci su nekadašnjeg izgleda ovoga mjesta. Zbog važnosti da se očuva taj izvorni izgled stara jezgra nalazi se pod zaštitom države.

U Imotskom se tjekom godine održavaju i razne kulturne manifestacije koje uključuju veliki broj građana. Tako je do danas sačuvana tradicija karnevala i pokladnih svečanosti koje se odvijaju u okviru amaterskog društva "Bakove svečanosti", u koje se već po tradiciji uključuje cijeli grad. U ljetnom razdoblju održavaju se razne kulturne priredbe pod nazivom "Imotska sila".

U novije vrijeme svečano se obilježava i blagdan Gospe od Anđela, zaštitnice grada, a vezano za povijesni datum oslobađanja ovog grada od Turaka (2. kolovoza). Gospa od Anđela je zaštitnica grada i cijele Krajine. Proslava se obilježava u okviru vjerskih i kulturnih događanja kojima prisustvuje veliki broj ljudi iz svih krajeva.


Kao naseobina postojao je još u prapovijesno doba, o čemu svjedoče mnoge ilirske gomile i gradine. U vrijeme Rimljana postojalo je naselje koje se smjestilo od Borka do Glavine. U Borku su pronađeni ostaci vile rustike iz 4. stoljeća s podnim mozaicima. Hrvati su ovdje formirali pograničnu župu - Emotha - Imota. Pod ovim nazivom spominje je Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću. Iz tog naziva stare hrvatske župe razvio se današnji oblik imena za taj grad.Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, na tromeđi Bosne i Hercegovine sa Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2 . Sa sjeveroistoka omeđena je bosansko - hercegovačkom granicom, na jugu je makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski). Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: kraško područje uz obod polja, te prostrane kraške površine i uvale na širem prostoru - imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.

U tom golemom prostoru krša voda je izdubila i oblikovala obilje najraznovrsnijih oblika, među kojima predvladavaju fenomeni jezera. Njima Imotska krajina obiluje. Najbrojnija su suha jezera. Budući da se radi o izrazito vapnenačko - kraškom terenu, ovo je hidrografski siromašno područje. Vodene površine koncentrirane su na kraška jezera (Modro i Crveno, Dva Oka, Prološko jezero, Galipovac, Knezovića jezero, Krenica, Jezerina itd.) koja se podzemnim tijekovima hrane vodom, te Prološko Blato i rijeka Vrljika, a povremeno i tijek rijeke Suvaje. Kraški predio Imotske krajine siromašan je vegetacijom, te predvladava nisko raslinje - makija, dok u brdskim predjelima ima šuma pretežno bjelogorice: hrast, grab i jasen. Ljudi se uglavnom bave uzgojom stoke.

Druga reljefna cjelina je Imotsko polje sa Prološkim blatom, te izvorišni i gornji tok rijeke Vrljike. Prološko Blato kao povremena i prirodna akumulacija kod visokog vodostaja prekriva dva kraška jezera Provaliju i Krenicu. Iz ove vodene površine strši otočić na kojem se nalaze ostaci nekadašnjeg franjevačkog samostana. Ovaj kompleks zanimljiv je više kao hidrografski fenomen, povoljan za lov i ribolov nego kao fenomen kraškog reljefa. Izvorišni dio Vrljike, osobit je po nizu kraških vrela i jezera (Dva Oka). Značaj ove rijeke je neprocijenjiv za Imotsko polje jer ga ona obilno natapa. Vrljika je inače poznata po rijetkoj endemskoj vrsti mekousne pastrve. Imotsko polje, gotovo je u cjelosti obrađeno, zasađeno pretežno vinovom lozom.

Planinski masiv Biokovo i njegove istaknute i dostupne točke predstavljaju izvanredne vidikovce. Svojevrstna atrakcija su pećine vječnog leda, ispod vrha sv. Jure . Biokovo je i obitavalište divokoza i muflona.

Veliki dio Imotske krajine u klimatskom pogledu je pod utjecajem mediteranske klimatske struje. To obilježje zahvaljuje reljefnim prilikama i otvorenosti prema dolini Neretve. Ovakva klima utječe na uspjevanje nekih izrazitih mediteranskih kultura (maslina, smokva, badem). Međutim, hladni prodori bure koji stižu preko Dinare, utječu bitno na klimatsku sliku posebno sjeveroistočnog dijela Krajine, te su tamo zime nešto oštrije.

Poznato je da je ovaj kraj bio naseljen još u doba neolitika. O tomu nam svjedoče brojni arheološki nalazi kamenih mlatova i sjekira (Grabovac, Vinjani) i jedna urna iz Slivna koja datira iz 1500. g. prije Krista.

Prvi narod koji je obitavao na ovom prostoru jesu Iliri. Iz tog razdoblja datiraju brojne gomile i gradine rasute diljem Imotske krajine. Bogata nalazišta iz tog vremena nađena su u Postranju i Sebišni. Oba nalazišta dala su pravo bogatstvo nalaza.